Današnje jutro i dopodne je rastužilo našu pčelarsku zajednicu saznanjem da nas je napustio dugogodišnji član gospodin Mijo Puškarić, umro je u 92 godini života. Mnogi su tu vijest komentirali svega u par riječi, neki i jednom jedinom: prijatelj, legenda, dobri duh društva, veseljak, ode violina…
Mijo Puškarić se učlanio u naše društvo osamdesetih godina prošlog stoljeća kada se zvalo Pčelarsko društvo „Željezničar“. Vrlo je brzo postao aktivan član, dakle član koji ne brine samo o onome što dobiva od društva već član koji nesebično daje. Članom upravnog odbora postaje 1986. godine i ostaje u svim sazivima do 1993. godine, a predsjednik društva bio je u razdoblju 1988. do 1990. godine.
Član nadzornog odbora i to u funkciji predsjednika bio je u razdoblju od 2001. godine do 2017. godine. Upravo na toj funkciju došle su do izražaja njegove ljudske kvalitete i ogromno iskustvo stečeno u tekstilnoj industriji u kojoj je prošao put od trgovačkog putnika do direktora tvrtke. Tako je u našem društvu u dvojbenim situacijama držeći se strogo statuta jednostavno rješavao i složene slučajeve.
Pčelario je LR košnicama, u početku s klasičnim deset okvirnim nastavkom da bi vremenom prešao na osam okvirni nastavak i polu nastavak. Povremeno je selio košnice, više zbog druženja nego zbog potrebe za boljim prinosom. Posebno je bio susretljiv prema početnicima kojima je rado pomagao savjetom te ih usmjeravao prema društvu, kako bi govorio „gdje se ima što naučiti“. Podržavao je, te aktivno sudjelovao u svim akcijama koje su isticale rad našeg pčelarskog društva u edukaciji članstva, vrednovanju pčelinjih proizvoda, oprašivačke funkcije pčela i drugo. Tako je među prvima, ispunivši uvijete, zatražio potvrdu o osposobljenosti za pčelara, našu internu potvrdu u vrijeme dok današnjih pčelarskih škola nije bilo. I donedavno, unatoč visokim godina bio je otvoren prema svim novim tokovima društvenog razvoja pa je tako bezrezervno podržao učlanjenje našeg pčelarskog društva u Europsko pčelarsko udruženje, kada i mnogi mlađi nisu shvatili o čemu se zapravo radi.
Navedeni doprinosi brzo će izblijediti, tako je to u životu, međutim dugo, još dugo pamtit će se obilasci njegovog pčelinjaka, fešte na njegovoj Plešivici, dogodovštine sa selidbe pčela, zvuk violine, nenametljiva vještina vođenja muzičkog sastava dobrih svirača i prijatelja spremnih na pokret čim se izgovori riječ svirka. A što reći o brojnim feštama u Našičkoj 16 u kojima je njihova svirka podizala raspoloženje, ili davala svečani ton poput svirke u dvorani na Trešnjevki povodom dodjele društvenih priznanja našim istaknutim članovima, a i sam je tada bio deveti u nizu od najviših priznanja kako je to zabilježeno u društvenoj monografiji.
Posljednji ispraćaj bit će 24. (utorak) veljače 2026. godine u 9 h i 45 min. Miroševac.
18. veljače 2026.
Nenad Strižak
