Povijest pčela – HNK

“Čovjek je jedino biće na zemlji koje je kadro prkositi svojim instinktima. A možemo to jer znamo što je bolje. Tomu zapravo i služi obrazovanje: daje nam znanje da postupamo kako je ispravno, a ne kako je najlakše. Bez znanja nismo ništa. Bez znanja smo životinje.”

Otkrićima nizozemskog znanstvenika Swammerdama, u sedamnaestom stoljeću, započinje povijest pčela sa znanstvenog gledišta. Swammerdam je počeo primjenjivati prave metode znanstvenog proučavanja: koristio se mikroskopom, prvi je secirao pčele, otkrio je jajnike i jajovode kod matice te utvrdio spol matice. Do tada se smatralo da pčelinjom zajednicom upravlja muška pčela. Objasnio je organizaciju i strukturu pčelinje zajednice. Francuski znanstvenik Réaumir nastavlja promatrati i istraživati pčele koristeći se Swammerdamovim metodama te je ustanovio način građenja košnice i ispitivao unutarnji život pčelinje zajednice. Švicarski znanstvenik, entomolog François Huber specijalizirao se za istraživanje medonosne pčele i unatoč tome što je u ranom djetinjstvu oslijepio otkrio je da se matica ne sparuje unutar košnice već izvan, u zraku; da pčele sneseno oplođeno jajašce pretvore u pčelu radilicu ili maticu samo pomoću načina hranjenja. Iz jajašca hranjenog samo matičnom mliječi izleći će se matica. Opisao je borbu između matica, izbacivanje trutova iz košnice krajem ljeta, način zamjene matice i još puno toga. Poljski župnik Jan Dzierzon proučavao je socijalni život medonosne pčele i otkrio je fenomen partenogeneze sposobnost matice da liježe neoplođena jajašca. Također, smatra se da je upravo on smislio košnicu sa pomičnim saćem kako bi se uzimanjem meda spriječio pomor zajednice, čime je udario temelje modernom pčelarstvu.

William Savage je britanski biolog, trgovac sjemenjem i znanstvenik iz sredine 19. stoljeća koji se bori sa prehranjivanjem svoje mnogobrojne obitelji. William je malodušan, depresivan, bez volje za životom. Njegova supruga Thilda, sedam kćeri i sin boje sa za njegov život i vječno su u strahu od gladi. Pisanje knjige o pčelama i rad na novom tipu košnice, zajedno sa kćeri Charlottom, daje mu novu nadu u život.

George je pčelar iz američke države Ohio, godina je 2007. Nestajanje pčela po Americi i tzv. fenomen kolapsa pčelinje zajednice sve više brine Georga. Uvjerava sam sebe da se to njemu ne može dogoditi. U isto vrijeme pratimo sukob oca Georga i njegovog sina Toma koji želi studirati novinarstvo, a ne se baviti pčelarstvom i nastaviti obiteljsku tradiciju. To je uzrok trajnom sukobu između oca i sina. Kolaps pčelinje zajednice kao rezultat klimatskih promjena, zagađenja okoliša i djelovanja virusa i bakterija predstavlja se kao poguban za čitavu ljudsku vrstu.

Godina je 2098. mjesto radnje je Shirong u pokrajini Sečuan u Kini. Tao i njezin suprug Kuan su oprašivači voćaka i oni zajedno sa cijelim selom mukotrpno rade na oprašivanju voćaka. Pčele su nestale 2038. godine i nastupio je Kolaps. Velesile su padale jedna za drugom samo se Kina uspjela snaći. Najbolji oprašivači su djeca, imaju sitne prste, lagani su pa se mogu penjati na najviše grane. Količina peludi je točno definirana i potrošnja viška ili manjka peludi rezultira novčanim kaznama. Ali nitko ne može kvalitetno nadomjestiti oprašivanje pčela i ostalih kukaca tako da velik dio Kine umire od gladi. O uspješnosti oprašivanja ovisi proizvodnja hrane i preživljavanje preostalih stanovnika. Obiteljska tragedija počinje tako što je njihov sin Wei-Wen odveden u bolnicu u Peking nakon što mu je pozlilo u vrtu. Majka Tao ne može se pomiriti s činjenicom da ništa ne zna o svom sinu i kreće u potragu.

William, George i Tao glavni su likovi iz romana Povijest pčela norveške spisateljice Maje Lunde po kojem je napravljena istoimena predstava u Hrvatskom narodnom kazalištu. Svi oni su povezani i isprepleteni sudbinom medonosne pčele, svatko u svom vremenskom razdoblju. Radnje se u predstavi odvijaju paralelno, pojedine rečenice se isprepliću kroz praćenje sudbine likova, njihove strahove, probleme, nade i želje. Sve njih povezuje medonosna pčela, ta neumorna radilica koja, kad god joj vremenske prilike to dopuštaju skuplja nektar i pelud kako bi podigla novi naraštaj, novu generaciju pčela koja garantira opstanak vrste. Svjedoci smo nedovoljne svijesti društva o važnosti pčela kao oprašivača i mi, pčelari, moramo proaktivnije djelovati na to da se ta svijest promijeni. Upravo ovaj roman, ova kazališna predstava, vizija spisateljice Maje Lunde može nam biti oslonac i poticaj da više djelujemo u svojoj okolini na prepoznavanju pčele kao ključnog kukca za opstanak čovjeka. Neka nam ova vizija bude alarm za uzbunu, znak za djelovanje i opomena za nečinjenje. Neka ova vizija bude okidač onima koji donose odluke da se osvijeste i učine više za spas pčele i čovječanstva. Preispitajmo poticanje po košnici, kao doprinos oprašivanju, a ne poticanje kupovine nove pčelarske opreme.

Pčelarsko društvo Zagreb, dalo je svoj doprinos realizaciji kazališne predstave Povijest pčela. Naime, moja malenkost je ispred Pčelarskog društva Zagreb održala prezentaciju i kratku radionicu čitavom ansamblu predstave o životu pčela i pčelarenju, o našim problemima i borbi s varoom, o utjecaju klimatskih promjena na pčelarenje. Planirano druženje s glumcima bilo je sat vremena što se na kraju produžilo na dva i pol sata, što pokazuje koliko su glumci i redatelj bili zainteresirani za stvarni život pčela i pčelara.

Pozivam sve pčelarke i pčelare, koji si to mogu priuštiti, da nađu vremena, pročitaju knjigu i pogledaju kazališnu predstavu. Zbog sebe, zbog nas.

https://www.pdz.hr/2019/09/14/preporuka-maja-lunde-povijest-pcela/

https://www.hnk.hr/hr/drama/predstave/pri%C4%8D-o-p%C4%8Delama/

Mr.sc. Damir Salopek

Leave a Reply