Radovi u travnju

Radovi na pčelinjaku u mjesecu travnju

To je mjesec kontinuiranog cvjetanja biljaka koje omogućuju pčelama dugotrajnu i neprekidnu pašu koja je veoma pogodna za razvoj pčelinjeg legla. Tako tijekom mjeseca travnja u prirodi cvjeta voće, maslačak, uljana repica, mrtva kopriva itd. U travnju su često i vremenske prilike povoljne za medenje pošto jutarnja temperatura zna biti veća od 10 stupnjeva a dnevna veća od 18 stupnjeva,  što povoljno utječe na medenje većine biljaka.

Tijekom travnja na našim pčelinjacima obavljamo slijedeće radove:

• proširivanje pčelinje zajednice,
• podražajno prihranjivanje,
• izgradnja saća i hvatanje cvjetnog praha,
• sprečavanje rojenja i pravljenje prvih nukleusa,
• izjednačavanje pčelinjih zajednica,
• priprema pčelinjih zajednica za nadolazeću bagremovu pašu,
• kontroliranje zdravstvenog stanja pčelinjih zajednica,
• nastavak opskrbe pčela pitkom vodom,
• vrcanje proljetnog meda.

Proširivanje pčelinje zajednice

Ukoliko smo tijekom ožujka plodišni nastavak zaokrenuli za 180 stupnjeva, krajem ožujka ili početkom travnja kada matica zanese 6 i više okvira legla zamjenjujemo nastavke ili ako su pčele zimovale u jednom nastavku na njega stavljamo drugi nastavak kako je to opisano u radovima za mjesec ožujak (Pčela br.3). Kada matica pređe u gornji nastavak i isti zanese tada je potrebno proširiti zajednicu najčešće na dva načina:

1. Ponovo gornji nastavak sa maticom ide na podnicu, na njega dolazi nastavak iz pričuve s izgrađenim saćem i satnim osnovama u koji ponovo iz plodišnog nastavka prenosimo dva okvira legla, zatim matična rešetka i na nju nastavak koji je do sada bio na podnici. Nakon 4-5 dana provjerimo ima li u trećem nastavku jajašaca pa u koliko nema znači matica se nalazi ispod matične rešetke što nam je i bio cilj. Međutim ukoliko se slučajno matica nađe u trećem nastavku tada zamjenimo mjesta 1 i 3 nastavku.
2. Na drugi plodišni nastavak staviti će se matična rešetka nakon što se pripremi treći medišni nastavak (sa pola izgrađenog saće i pola satnih osnova), i iz drugog  plodišnog nastavka prenesu okviri sa medom i zatvorenim leglom u taj treći nastavak, a onda drugi plodišni nastavak dopuni sa okvirima trećeg nastavka. Okviri kojima dopunjavamo drugi plodišni nastavak stavljaju se do okvira sa otvorenim leglom koje se  nalazi u sredini nastavka. Kako bi bili sigurni da maticu nismo prenjeli, pčele se sa okvira koji se prenose  stresu u  drugi plodišni nastavak.

Kako je zajednica za ovakve zahvate spremna krajem travnja, ovo su i mogući načini pripreme zajednice za glavnu pašu. Ovdje posebno treba obratiti pažnju na preuranjeni postupak kojim se cjelina legla razbija, isto rashlađuje i usporava razvoj zajednice i na zakašnjeli postupak budući zajednicu zahvati rojevni nagon.

Podražajno prihranjivanje

Ponekad tijekom travnja zna biti hladnog i kišovitog vremena pa pčele nisu u stanju unostiti nektar iz prirode ili zbog takvog vremena prestane medenje.Tada matica može smanjiti nesenje, a kako se to nebi dogodilo i kako je tijekom travnja u zajednici velika potrošnja meda pčele je potrebno prihraniti šećerno medenim tjestom ili šećernim sirupom.

Izgradnja saća i hvatanje cvjetnog  praha

U travnju mjesecu treba nastojati što više pčelama dati satnih osnova  na izgradnju s obzirom na povoljne uvjete obilja cvjetnog praha i nektara u prirodi i velikog broja mladih pčela u dobi od 12-18 dana starosti.

Sve ono što pčele izgrade tijekom  travnja u svibnju se neće morati graditi i time smo osigurali veće prinose meda. Gradnjom saća zapošljavamo pčele, njihove voštane žljezde i  sprečavamo nastanak nagona za rojenje. U ovo vrijeme još uvijek ne treba dodavati odjednom veliki broj satnih osnova i iste treba dodavati između okvira s leglom i cvjetnim prahom. Pored izgradnje saća travanj mjesec je idealan za stavljanje u funkciju hvatača cvjetnog praha s obzirom na velike količine istog u prirodi.

Sprečavanje rojenja i pravljenje prvih nukleusa

Krajem mjeseca travnja pred nas se postavlja zadaća kako osigurati najveći broj pčela u zajednici, istovremeno ne dozvoliti zajednici ulazak u stanje rojevnog nagona. To je ispit koji mi pčelari često prolazimo a ponekad i padnemo. Sve ove mjere koje smo do sad opisali (proširivanje pčelinje zajednice, izgradnja saća, mlada i plodna matica) svakako utječu na sprečavanje stvaranja rojevnog nagona u zajednici. Problemom rojevnog nagona i rojenja prvo se sreću pčelari na paši uljane repice budući se za nju kaže kako je ona kvasac za rojenje. Ukoliko se pojavi rojevni nagon a matica još uvjek polaže jajašca ja pčele sa 2-3 okvira na kojima se nalaze matičnjaci prvo stresem u plodište kako slučajno maticu nebi preneo i onda ih stavim u medišni 3 ili 4 nastavak. U koliko su matičnjaci zatvoreni krajem dana ili sutradan iste s pčelama na njima stavljam u nukleus uz dodatak 2 okvira sa medom i cvjetnim prahom. Ovaj gubitak pčela zajednica neće osjetiti a često je prođe rojevni nagon. Međutim ukoliko je rojevni nagon jače izražen moguće je mjesto košnici zamjeniti sa nekom slabijom zajednicom. Također je zajednicu moguće staviti u stanje golog roja, sve pčele stresti u nastavak sa satnim osnovama, na njega staviti matičnu rešetku pa medišne nastavke s izgrađenim saćem. Sa legla pokidati matičnjake i leglo rasporediti  drugim slabijim zajednicama. U koliko je matica stara istu je moguće odstraniti iz zajednice a zajednici ostaviti dva zrela matičnjaka. Dakle postoji više mogućnosti što je opisano u dostupnoj nam literaturi.

Izjednačavanje pčelinjih zajednica

Izjednačavanjem pčelinjih zajednica  pred glavnu pašu sprečavamo rojenje prejakih zajednica, srednje jake zajednice dovodimo u stanje spremnosti za iskorištenje nadolazeće paše. Dakle pojačavaju se srednje jake zajednice dodavanjem 2 do 3 okvira pčela i zatvorenog legla od prejakih zajednica koje bi ušle u rojevni nagon do početka glavne paše. Leglo se može uzimati i od slabijih zajednica koje nemogu dostići  takav stupanj razvoja kako bi bile spremne za nadolazeću pašu. U svakom slučaju zajednice iz kojih se oduzimaju okviri s pčelama i leglom moraju biti zdravstveno ispravne i mora se paziti kako se na okvirima nebi prenjela matica. U koliko u to nismo sigurni tada je bolje pčele stresti s okvira i zajednici dodati samo okvire sa leglom.

Priprema pčelinjih zajednica za nadolazeću bagremovu pašu

Pčelari sa manjim brojem zajednica ukoliko pčelare dvomatičnim načinom dva tjedna pred bagremovu pašu spajaju zajednice uz ograničavanje matice u nesenju, i susjedne zajednice također  se mogu spojiti, dok neki pčelari izdvajaju maticu iz zajednice.  Drugi pak  pronalaze maticu i nju sa 2 do 3  okvira legla stavljaju u nastavak izmješan satnim osnovama i izgrađenim saćem na podnicu iznad kojeg dolazi matična rešetka ili u treći nastavak iznad matične rešetke sa 3 do 4 okvira legla s tim što se uz okvire s leglom doda i pokoji s medom i cvjetnim prahom. Ostalo leglo rasporedi se u preostala dva nastavka tako što zatvoreno leglo stavimo u donji  nastavak  a otvoreno u gornji nastavak. Na početku bagremove paše na zajednicu čija je matica u trećem nastavku iznad matične rešetke može se staviti Snelrgova daska s žičanom mrežom u sredini ili umjesto nje okvir sa žičanom mrežom i ljetom  čime se odvaja ostatak zajednice  od nastavka sa maticom, omogućuje  izljetanje pčela na pašu a u povratku one ulaze u donji dio košnice kako su to navikle. Tim postupkom pojačava se sabirna moć zajednice, a  nastavak sa maticom gubi izletnice. Pčele u košnici koje su odjeljene od matice osjećaju miris  matice kroz žičanu mrežu i nemaju potrebu za drugom maticom. Ukoliko u donjoj zajednici želimo mladu i plodnu maticu onda žičanu mrežu pokrijemo lesenitom kako pčele nebi osjetile miris matice i donjoj zajednici dodamo dva matičnjaka. Sve su to mogućnosti  koje svako od nas koristi na svoj način, a iste su opisane u pčelarskoj literaturi autora (Josipa Belčića, Đure Sulemanovića, Josipa Katalinića, Dragutina Loca, Steve Lončareviće, Ive Tomašeca) i  mnogih drugih zaslužnih pčelara koji su svojom teorijom i praksom doprinjeli razvoju pčelarstva. Ja pripremu zajednica za glavnu pašu obavljam na jedan od načina kako je to opisano u poglavlju Proširivanje pčelinje zajednice s obzirom na moj broj košnica i jednostavnost postupka.

Kontroliranje zdravstvenog stanja pčelinjih zajednica

Tijekom ovog mjeseca treba nastaviti s kontrolom zdravstvenog stanja pčelinje zajednice. U ovom mjesecu kod nekih zajednica primjećuje se prisutnost krečnog legla  i prvi znaci američke gnjiloće legla. U svakom slučaju kod liječenja bolesti, kako odrasle pčele tako i pčelinjeg legla mora se postupiti sukladno važećim propisima i uputama na način kako je to opisano u pčelarskoj  literaturi uz nazočnost stručne osobe. Što se tiče varoe ja nakon obavljenog zimskog tretiranja pčele ne tretiram do srpnja mjeseca odnosno dok ne uočim na podnici 3-5 slobodnim padom otpale varoe u toku 24 sata. Pojedini pčelari zajednicama dodaju po okvir građevnjak kao metodu biološke borbe protiv varoe, uz to dobiva se  veće količina voska i sprečava nagona za rojenje.

Nastavak opskrbe pčela pitkom vodom

Veća količina legla u zajednici zahtjeva veću količinu hrane odnosno veću količinu vode mada su pčele u to vrijeme zbog obilja nektara osigurane sa dosta vode. Međutim ukoliko se one odviknu od naših izvora vode onda ih se ponovo mora navikavati na iste a da ne govorimo o potrebi opskrbe pčela zdravstveno ispravnom vodom.

Vrcanje proljetnog meda

U koliko želimo dobiti uniflorni med tada je krajem travnja nakon završetka paše uljane repice ili početkom svibnja kada bagrem procvjeta potrebno izvrcati med iz košnica. Pčelari koji ne sele pčele, ukoliko nisu nastavci puni sa medom i med nije zrel a  imaju  dovoljno nastavaka u pričuvi, ispod  nastavka koji se treba vrcati podbaciti će prazan nastavak sa saćem a ovaj kasnije izvrcati.