dr.sc. Ivana Gobin: Antimikrobni potencijal meduna jele

Autor teksta: dr. sc. Ivana Gobin, dipl. sanit. ing.
Preuzeto iz časopisa Hrvatska pčela br.11/2019. (www.pcela.hr)

Antimikrobni potencijal meduna jele

Meduni su među najkvalitetnijim vrstama meda te ih poznavatelji i ljubitelji meda iznimno cijene, kako zbog njihova karakterističnog okusa tako i zbog njihovih ljekovitih svojstava. Posebno su poznati u europskim zemljama, dok su u Sjevernoj Americi još uvijek relativno nepoznati. Medun je vrsta meda koja se proizvodi iz medne rose, a ne iz cvjetnog nektara kao cvjetni med. Medna rosa ili medljika slatka je prirodna otpadna tvar koju izlučuju insekti, obično lisne uši, kao nusprodukt konzumacije biljnog soka. Nedavna znanstvena istraživanja upućuju na posebno izražena antimikrobna svojstva ove vrste meda.

Medun se još naziva i medljikovac, šumski med ili nosi ime izvora, primjerice med jele, hrasta i slično, zbog čega mnogi vjeruju da se dobiva izravno iz soka izlučenoga iz samog stabla. Međutim, da se medun proizvodi iz medljike, otkrio je još 1740. godine francuski prirodoslovac Réaumur. Iako se medun može dobiti i iz soka trave ili bilja, obično se dobiva iz drveća, i to podjednako iz bjelogorice i crnogorice.

U europskim zemljama najčešće se proizvode meduni četinjača (jele, smreke i bora) i bjelogorice (uglavnom različitih vrsta hrasta, ali i bukve i lipe). Za proizvodnju meduna odgovorni su kukci iz reda jednakokrilaca (Homoptera), od koji su najvažnije lisne uši, i to crvenkastosmeđa smrekova uš, velika crna smrekova uš te zelena jelova uš (slika 1.). One sišu biljne sokove (floem) uz pomoć tankog i dugačkog rila koje uvuku kroz biljno tkivo sve do sitastih cijevi kojima kolaju biljni sokovi. Biljne uši oštećuju list, iglice ili mlade grančice te tako izlaze slatki biljni sokovi, a višak koji uši ne mogu preraditi pojavljuje se kao medna rosa. Dio medne rose izlazi i spontano kroz oštećenja biljnog tkiva zbog većeg tlaka. Biljni se sok uglavnom sastoji od vode, šećera i malih količina aminokiselina, a da bi dobile dovoljnu količinu proteina, lisne uši moraju probaviti velike količine biljnog soka. Prolaskom kroz probavni sustav uši, iz biljnog se soka izdvajaju proteini koje uš zadržava, a ostatak koji čine složeni šećeri (saharoza) izlučuje se iz organizma u obliku medne rose. Medna se rosa u obliku sitnih kapljica zadržava na lišću, iglicama i granama drveća te tako postaje dostupna pčelama, koje ju pokupe, obogate svojim fermentima te prerade u medun (slika 1.).

Slika 1. Prikaz zelenih lisnih uši, medne rose, pčela koje skupljaju mednu rosu na jeli te meduna (modificirano prema više izvora)

Sastav, svojstva i karakteristike meduna

Budući da je medljika po svom sastavu različita od cvjetnog nektara, i medun je sastavom različit od običnog meda. Općenito, medun u odnosu na med ima veći udio minerala i aminokiselina, kao i više složenih šećera veće molekulske mase (oligosaharida), posebice melecitoze, maltoze i rafinoze. Također ima niže razine glukoze i fruktoze, zbog čega se kristalizira brže nego med.

Meduni su tamniji i manje slatki od nektarnog meda, imaju manje kiselina i veću pH-vrijednost, veću električnu vodljivost te veći udio pepela u odnosu na njegov udio u medu. Okus im je srednjeg intenziteta, srednje sladak i blago kiselkast, dok im je aroma drvenasta i topla.

Medun obične jele (Abies alba) (slika 2.) smatra se jednom od najboljih vrsta meduna u Europi, posebice u srednjoj Europi, gdje je jela široko rasprostranjena. Obična jela najbolje uspijeva u Gorskom kotaru, gdje joj odgovaraju klimatski uvjeti. Jele narastu do 40 metara u visinu. Deblo im je valjkasta oblika, krošnja je na vrhu ravna, a pupovi nisu prekriveni smolom. Jela je prepoznatljiva po svojim iglicama, odnosno četinama koje su duge do tri centimetra, izrazito ušiljene i sjajne. Lisne uši odgovorne za proizvodnju medne rose pripadaju rodu Cinara. Medun obične jele tamno je jantarne, gotovo crne boje, katkad sa zelenkastom nijansom. Okus mu je srednjeg intenziteta, niske slatkoće i pikantan, a miris srednjeg do jakog intenziteta, biljni i smolast.

Slika 2. Obična jela (lat. Abies alba)

Znanstveni dokazi antimikrobnog učinka meduna

Dok o karakterizaciji i kemijskom sastavu meduna ima dosta radova, oni o njegovim biološkim učincima su oskudni.
Rezultati našeg ispitivanja upućuju na visoku antimikrobnu aktivnost uzoraka meduna jele (lat. Abies alba L.) u odnosu na ostale ispitivane vrste meda (tablica 1.).

Tablica 1. Antibakterijska aktivnost različitih vrsta meda (prikazana kao postotak meda u otopini) prema bakterijama Staphylococcus aureus i Escherichia coli (prema Magdalenić, 2010)

Vrsta meda

Staphylococcus aureus

Escherichia coli

MIK

MBK

MIK

MBK

Medun jele (Abies alba L.) 5 5  10 10
Livadni proljetni med 5 5  10 10
Med lipe (Tilia spp.) 10 10  20 20
Med bagrema (Robinia pseudoacacia L.) 40 40  40 40
Med kadulje (Salvia officinalis L.) 10 10  20 20
Med javora (Acer spp.) 40 40  40 40

MIK − minimalna inhibicijska koncentracija
MBK − minimalna baktericidna koncentracija

Istraživanje pokazuje da bi se med hrvatskog podrijetla, poput meduna jele, mogao u medicini primjenjivati kao antibakterijsko sredstvo. Također smo pokazali da lokalno proizveden med ima izvrsno antibakterijsko djelovanje u usporedbi s komercijalno dostupnim cvjetnim medom.

Naše drugo istraživanje, publicirano u časopisu Food technology and biotechnology krajem 2018. godine, pokazuje antimikrobni potencijal meduna jele proizvedenog u Gorskom kotaru prema rezistentnim sojevima bakterija Staphylococcus aureus i Acinetobacter baumannii. Naši radovi pokazuju da su otkrivanje i istraživanje antimikrobnog potencijala različitih uzoraka meda od velike važnosti i mogu doprinijeti u borbi protiv bakterijske rezistencije.

Majtan i suradnici su 2011. testirali i usporedili slovački medun i med od manuke prema multirezistentnim kliničkim sojevima bakterije Stenotrophomonas maltophilia. Minimalne inhibitorne koncentracije za medun iznosile su od 6,25 do 17,5 posto, a za med manuke od 7,5 do 22,5 posto. Mayer i sur. (2014) primijenili su medun (Abies cephalonica) u kliničkoj studiji. Nakon tretmana rana, 72 posto bolesnika prijavilo je smanjenje razine bola te je došlo i do ranijeg zarastanja rane.

Usporedba meda od manuke i meduna ispitivana je i za potencijalnu primjenu u veterinarskoj medicini.

Oblozi od meda od manuke bili su učinkoviti u suzbijanju rasta Gram-negativnih bakterija u roku od tri sata, dok su oblozi od meduna bili jednako učinkoviti, no trebalo im je više vremena (24 sata). Antimikrobna aktivnost obiju vrsta meda u ovom istraživanju sugerira da se obje vrste mogu učinkovito upotrebljavati kao oblozi za liječenje inficiranih rana kod životinja.

Iz svega navedenoga možemo zaključiti da medun ima izrazita antimikrobna svojstva i da su potrebne detaljne studije da bi se utvrdile aktivne komponente, odnosno mehanizam djelovanja.

 

Literatura

Tramuta, C. i sur. Antibacterial activities of Manuka and Honeydew honey-based membranes against bacteria that cause wound infections in animals. Schweiz Arch Tierheilkd. 2017 Feb;159(2):117-121.

Seraglio, S. K. T. i sur. An overview of physicochemical characteristics and health-promoting properties of honeydew honey. Food Res Int. 2019 May;119:44-66.

http://www.pcelinjak.hr/OLD/index.php/Prehrana-i-biotehnologija/kemijske-fizikalne-i-senzorske-znaajke-med.html, listopad 2019.

http://www.airborne.co.nz/hnydew.shtml, listopad 2019.

http://www.pcelinjak.hr/OLD/index.php/Prehrana-i-biotehnologija/kemijske-fizikalne-i-senzorske-znaajke-med.html, listopad 2019.

https://poljoprivreda.gov.hr › hrana › Specifikacija_Goranski_Medun

Magdalenić, M. i sur. Antibacterial activity of Croatian honey of different botanical origin. Zagreb: Abstracts of the 10th Zagreb International Medical Summit (ZIMS), 2010;47.

Broznić, D. i sur. Evaluation of the Antioxidant Capacity, Antimicrobial and Antiproliferative Potential of Fir (Abies alba Mill.) Honeydew Honey Collected from Gorski kotar (Croatia). Food Technol Biotechnol. 2018 Dec;56(4):533-545.

Gobin, I. i sur. Antibacterial potential of Croatian honey against antibiotic resistant pathogenic bacteria. Med Glas (Zenica). 2018 Aug 1;15(2):139-144.

Majtan, J. i sur. (2011). Honeydew honey as a potent antibacterial agent in eradication of multi-drug resistant Stenotrophomonas maltophilia isolates from cancer patients. Phytotherapy Research, 25(4), 584–587.

Majtanova, N. i sur. (2015). Complementary treatment of contact lens-induced corneal ulcer using honey: a case report. Contact Lens and Anterior Eye, 38(1), 61–63.

Slika 1.
https://www.researchgate.net/publication/318660384_Illustrated_identification_guide_to_the_Nordic_aphids_feeding_on_Conifers_Pinophyta_Insecta_Hemiptera_Sternorhyncha_Aphidomorpha/figures?lo=1;
https://www.pasieka24.pl/index.php/pl-pl/pasieka-czasopismo-dla-pszczelarzy/145-pasieka-4-2016/1570-pozytek-spadziowy-co-warto-o-nim-wiedziec

Slika 2.
https://www.rtl.hr/zivotistil/vrt-i-sobno-bilje/3265403/koje-vrste-drveca-postoje-i-po-cemu-se-razlikuju/

Odgovori