Nedavno sam kupio jednu knjigu o pčelama putem interneta. Što je sad tu čudno, vjerojatno su se mnogi zapitali. Nije čudno, ali je zanimljivo. Naime knjigu sam kupio u elektronskom formatu (PDF) što ima svojih prednosti i mana. Glavna prednost je što mi je trebalo svega par minuta da dođem do knjige i njezinog sadržaja, a glavni nedostatak je što je izostao onaj osjećaj otvaranja nove knjige, koju još nitko nije čitao i koja ima miris po novom. Za uvod i previše.
U dotičnoj knjizi (Jürgen Tautz: The Buzz about Bees – Biology of a Superorganism) naišao sam na zanimljivo poglavlje koje govori o energiji u pčelinjoj zajednici.
Za grijanje pčele potrebnu energiju dobivaju iz meda. Jako društvo može proizvesti i do 300kg meda tijekom sezone, premda se samo mali dio od toga može naći u košnici u određenom trenutku zbog činjenice da je promet, unos – potrošnja, jako velik. A svaki pčelar zna koliko na kraju njemu ostane od proizvedene količine.
Možemo reći da med nije hrana u uobičajenom smislu, za održavanje tjelesnih funkcija pčela, već se on većinom koristi za grijanje legla tijekom aktivne sezone te za održavanje klupka tijekom zime. Takve velike rezerve meda u pčelinjem društvu, dakle, nisu hrana već gorivo, izvor energije.
Pogledajmo neke činjenice:
- Energetska vrijednost cjelokupnog prinosa nektara jedne pčele po jednom letu iznosi 500 J (J – džul SI jedinica za energiju; 1 cal = 4.2 J).
- Potrošnja energije jedne pčele skupljačice iznosi do 6.5 J po kilometru leta. To znači da za prosječan let pčela skupljačica potroši oko 10 J energije. Iz toga pak proizlazi da svaka pčela donese 50 puta više energije u košnicu nego što potroši tijekom skupljanja nektara.
- Tijekom prosječnog života pčela donese 50 kJ energije u košnicu.
- Skupljačka snaga jednog pčelinjeg društva tijekom sezone uključuje više od 100.000 jedinki što znači nekoliko milijuna letova i oko 3-4 milijuna kJ energije prikupljene u košnicu. Kolika je to količina govori činjenica da metabolizam prosječnog pčelara treba oko 8.000 kJ na dan, što bi značilo da bi s ovom energijom pčelar mogao preživjeti godinu dana.
- 1 mg meda sadrži 12 J kemijske energije sadržane u šećeru. Količina meda od 1 kg prema tome može proizvesti 12.000 kJ energije.
- Za grijanje svoga tijela s kojim grije leglo, te za održavanje temperature na oko 40°C pčela troši 65 mJ u sekundi.
- Nakon maksimalnog perioda grijanja od 30 minuta pčela će kao grijač potrošiti 120 J.
- Tijekom perioda razvoja legla pčele “grijačice” potrošit će oko 2 milijuna kJ što je više od 2/3 ukupne potrošene energije tijekom sezone.
- Toplinska energija za održavanje potrebne temperature legla odgovara kontinuiranoj snazi od 20 W
- Osim toga 2 milijuna J energije potroši se za grijanje legla i klupka tijekom zime. Ostatak od 1/5 ukupno pohranjene energije tijekom aktivne sezone osigurava energiju za ostale pčelinje aktivnosti.
Rezerve meda u košnici obično su smještene na određenoj udaljenosti od legla koje treba grijati. Pčele “punjačice” (engl. filling station) imaju ulogu da štede pčele “grijačice” dugačkog puta do ćelija s medom i natrag, posebno za hladnog vremena kako bi se izbjegao prekid u grijanju legla i njegovo oštećivanje.
Ova grupa pčela promišljeno traže pčele “grijačice” i predaju im med direktno iz usta u usta tijekom “slatkog poljupca”. Ovaj direktni prijenos nektara, meda, općenito hrane u znanosti nazivaju trofalaksa.
foto: blissful-bee.com
Pčele “punjačice” moraju pronaći izmučene “grijačice” na temelju male preostale topline tijela, u mraku košnice, koristeći temperaturno visoko osjetljive receptore na svojim antenama. Pri tome se izmjenjuje visoko koncentrirani med s maksimalnom energijom , a ne nezreo med niti običan nektar. Pčele “punjačice” uzimaju med iz otvorenih ili već poklopljenih ćelija koje prije toga moraju otklopiti.
Određena pričuva meda za punjenje pčela “punjačica” postoji i u području legla. Prazne ćelije u području poklopljenog legla često se koriste kao spremišta za med odnosno nektar. Pčele “grijačice” poslužit će se medom ili nektarom iz takvih ćelija ukoliko postoje u blizini.
foto:Jürgen Tautz: The Buzz about Bees – Biology of a Superorganism
Kako bi održavale konstantnu temperaturu legla pčele, pored grijanja ponekad moraju i rashlađivati leglo. Ali o tome nekom drugom prilikom, kada bude toplije.
Mr.sc. Damir Salopek, dipl.ing.
Naslovna fotografija sa: blissful-bee.com
Literatura:
Jürgen Tautz: The Buzz about Bees – Biology of a Superorganism
