Pčelarski podsjetnik po mjesecima
Pčelarski podsjetnik po mjesecima već svojim naslovom govori da se radi o nizu kratkih savjeta i natuknica kojima je cilj upozoriti pčelara na zahvate koje ne bi smio izostaviti. Podsjetnik je napisan i kao izvor pitanja za pčelare početnike te one manje iskusne koja će postaviti dežurnim iskusnim pčelarima na sastancima Pčelarskog društva „Zagreb“. U Pčelarskom društvu „Zagreb“ već više od 100 godina prenosi se tehnologija pčelarenja te obogaćuje novim saznanjima s jedne generacije na drugu. U svojim prostorijama održavamo sastanke u redovnom terminu za sve članove, kao i posebne sastanke te pčelarske radionice poput besplatne Pčelarske školice za građanstvo grada Zagreba.
Nenad Strižak
Siječanj
Zimsko klupko. Mir na pčelinjaku. Uvid u stanje pčelinje zajednice osluškivanjem gumenim crijevom. Radovi u pčelarskoj radionici. Nabavka materijala. Aktivnosti u pčelarskom društvu. Suzbijanje varooze. Po potrebi uzimanje uzoraka za pretragu na nozemozu.
Pčele su zbijene u klupko u kojem vlada ne ujednačena temperatura. Tijekom zime klupko pulsira zavisno o vanjskoj temperaturi, tako da se steže što je temperatura niža i širi što je temperatura viša. Pri tom pulsiranju pčele nikada ne smiju izgubiti dodir s mednim zalihama. Što je pčelinja zajednica (pčelac) jača to su manji gubici topline iz središta klupka gdje je toplina najpotrebnija. Potreba za mirom na pčelinjaku izvire iz biološkog stanja zimskog klupka, naime pri svakom uznemiravanju pčele pojačano uzimaju hrane što dodatno opterećuje probavni sustav te skraćuje razdoblje do pročisnog izleta. Dakle, mir, mir i samo mir!
Za hladnih dana korisno je osluhnuti gumenim crijevom snagu i način brujanja pčelinje zajednice. Najčešće je dovoljno jedan kraj gumenog crijeva prisloniti na ulaz leta, ponekada gurnuti koji centimetar u košnicu, a drugi kraj prisloniti na uho. Snažan zvuk te brujanje dubokog tonaliteta znak je dobrog stanja pčelinje zajednice. Slabiji zvuk povišenog tona tjera na oprez i tu zajednicu valja zabilježiti. Ako ne čujemo zvuk onda valja kroz gumeno crijevo upuhati zrak (ne kuckati po košnici) i brzo prisloniti gumu na uho. Ne čujemo li ni tada brujanje zajednica je uginula, no za svaki slučaj košnicu otvorimo. Košnicu u kojoj je pčelinja zajednica uginula treba zatvoriti kako ne bi ulazile pčele iz drugih košnica, a kada vremenske prilike dopuste valja utvrditi razlog uginuća te sanirati košnicu. Osluškivanje gumenim crijevom daje prvu ocjenu, tzv. akustičku ocjenu, pčelinje zajednice.
Radovi u pčelarskoj radionici su od presudnog značenja za kvalitetan rad u aktivnoj sezoni. Popravak košnica, čišćenje pribora, sastavljanje okvira, priprema zalihe okvira sa satnom osnovom od 30 do 50 % ukupnog broja okvira u pčelinjim zajednicama radi redovne zamjene okvira. Masovna zamjena okvira najbolji je način sprječavanja rojenja i suzbijanja pčelinjih bolesti. Topljenje voska iz škartiranih okvira svakako spada u važne radove u pčelarskoj radionici tijekom zimskih mjeseci.
Svaki pčelar bi morao biti član neke strukovne udruge radi stjecanja znanja te informacija o nabavci repromaterijala, prodaje pčelinjih proizvoda i druženja. Kvalitetan rad pčelarskih udruga može djelovati kao udvostručenje broja košnica.
Siječanj je zadnji mjesec kada možemo djelotvorno uništavati varou. U siječnju kao i tijekom godine valja pratiti prirodan pad varoa. Bez poznavanja broja otpalih varoa suzbijanje varooze je poput tapkanja u mraku.
Prema potrebi, radi utvrđivanja nozemoze možemo uzeti uzorak od tridesetak mrtvih pčela te ga u prozračnoj ambalaži otpremiti u dijagnostički laboratorij radi pouzdane ocjene stanja pčelinje zajednice. Nozemoza je nametnička bolest odraslih pčela koje u tom slučaju žive kraće i čine izravnu štetu u smanjenom prinosu meda. Nozemoza je u pravilu suputnik dugotrajnih jakih zima. U suzbijanju nozemoze pokazao se djelotvornim domaći preparat Nozevit (Apivita - Varaždin), prepoznat i izvan Hrvatske.
Veljača
Pročisni izlet. Početak legla. Mir i toplina. Uvid u stanje pčelinje zajednice promatranjem poletaljke. Intervencije u nuždi. Dodavanje pogače. Postavljanje pojilišta. Radovi u pčelarskoj radionici.
Praćenjem vremenske prognoze možemo se pripremiti za odlazak na pčelinjak radi praćenja pročisnog izleta pčela u svrhu prikupljanja informacija o stanju pčelinjih zajednica nakon dugotrajnog zimovanja. Promatramo izlet pčela. Izlijeću li pčele iz košnice punom širinom poletaljke radi se o dobroj zajednici. Izlijeću li postrance vjerojatno je zajednica slabija pa to zabilježimo. Uočimo balegaju li pčele već na poletaljci i pročelju košnice? Slaba pokretljivost, uzbuđeno treperenje krilima, povećan zadak i navedeno baleganje ukazuje na loše zimovanje, slabiju zajednicu i veliku vjerojatnost da se radi o nozemoznoj zajednici. Sve to valja zabilježiti! Tako smo pčelinjim zajednicama dali drugu ocjenu ili prvu vizualnu ocjenu bez otvaranja košnice. Ako nas pak obveze spriječe u promatranju pročisnog izleta onda ćemo dio tih informacija prikupiti u prvim narednim izletnim danima.
U veljači matica zaleže veću površinu saća koju pčele održavaju na temperaturi oko 35 0C. Mir i toplina i dalje su saveznik kvalitetnog razvoja, te nikako ne otvaramo košnice. Zajednice pratimo po vanjskim znacima. Orošena poletaljka također je dodatni znak snage pčelinje zajednice, a posljedica je razlike temperature u košnici i vanjske temperature. Ovlažen novinski papir umetnut u košnicu također je znak buđenja života u pčelinjoj zajednici. Uz praćenje prirodnog pada varoe istovremeno promatramo na koliko ulica pčele zimuju što se zrcali u prugama mrvica voska ispisanih po podlošku.
Pod intervencijama iz nužde smatraju se one radnje koje su posljedica nepravovremenog ili nekvalitetnog uzimljenja pčela, poput: spašavanja gladnih, stezanje zajednice na manji prostor košnice, spajanja bezmataka i slično. Sa stajališta praktičnog i suvremenog pčelarenja to se mora izbjeći. Bezmatak rješavamo dodavanjem kompletnog nukleusa.
Ako zajednica nema dovoljno hrane onda pogaču moramo dodati bez oklijevanja. Međutim ako to nije slučaj onda valja procijeniti činimo li dodavanjem pogače štetu ili korist. Naime, bez unosa peludi i nektara te otežanog unosa vode dodavanje pogače neće polučiti željeni rezultat. Pčele za održavanje topline troše med, a za uzgoj legla radi proizvodnje matične mliječi trebaju pelud. Smatra se da se bjelančevinama iz tjelesnih rezervi jednog kilograma pčela može uzgojiti 1.000 budućih ličinaka. Dakle za daljnji razvoj zajednice potreban je pelud iz zaliha u košnici i unesen izvana. U krajevima s dobrom proljetnom nektarnom i peludnom pašom pogača nije neophodna. Pčelari koji sele na rane paše stalnim dodavanjem pogača, kada se ispune navedeni vremenski uvjeti, premostit će ne izletne dane radi kontinuiranog nesenja matica.
Ako u radijusu od 100 m od pčelinjaka nema kvalitetne protočne vode onda valja postaviti higijenske pojilice. Dok u košnici nema legla pčele troše malo vode nalazeći je u medu i kondenziranu na stjenkama košnice.
U veljači vremenske prilike najčešće ne dopuštaju otvaranje košnice, odnosno prvi kratki uvid u unutrašnjost košnice. To ćemo učiniti tek slijedeći mjesec, i to nakon procjene po izletnim znakovima.
.
Ožujak
Brojčani minimum i porast zajednice. Kritično razdoblje veličine zajednice, hrane i vremenskih prilika. Procjena stanja po izletnim znacima. Pristup pčelinjoj zajednici. Kratki proljetni pregled. Stezanje pčelinje zajednice. Spajanje slabića. Poticanje proljetnog razvoja. Podražajno prihranjivanje. Kupovanje pčelinjih zajednica.
U ožujku je pčelinja zajednica pred velikim promjenama. Brojčano doživljava svoj minimum radi odumiranja zimskih pčela, te vrlo brz porast usmjeren prema maksimumu koji će dostići u mjesecu svibnju. Tomu u prilog ide i potrošnja hrane koja je tri do četiri puta veća u odnosu na mjesece mirovanja. Pčelinja zajednica postaje biološka cjelina opisana Zanderovom formulom: matica + 2/3 kućnih pčela + 1/3 skupljačica + trutovi + leglo. Vrijeme je hirovito, u kontinentalnim krajevima počinje prva jača peludna i nektarna paša i unos značajne količine vode. Svaki gubitak topline je štetan. I dalje zaziremo od otvaranja košnica.
Iskoristimo sunčane dane, bez vjetra, kada temperatura u hladu iznosi barem 15 0C za odlazak na pčelinjak. Saznat ćemo korisne informacije o stanju pčelinje zajednice bez otvaranja košnice. Ako pak zaključimo kako je potrebna intervencija onda ćemo to moći učiniti istoga dana. Naime, košnice se otvaraju za vrijeme topla i mirna vremena, za trajanja nektarne paše, kada sunce obasjava pročelja košnica.
Zastanimo ispred pčelinjaka i prvo obuhvatimo pogledom cijeli pčelinjak. Glavnina košnica ponašat će se usklađeno, a one košnice koje odstupaju lako se uoče. Nakon toga pogled koncentrirajmo na svaku košnicu, posebno na one košnice koje smo označili pri osluškivanju gumenim crijevom i pri pročisnom izletu . Ako pčele iz košnice izlaze i ulaze živahno, te unose krupna zrnca peludi sve je uredu. Ako pčele iz košnice slabo izlaze i ulaze, ne unose peludna zrnca ili su peludna zrnca sitna, nemirno šeću po poletaljci i čelu košnice, izbacuju ličinke, pojačano bruje te ako uočavamo znakove borbe pčela i mrtve pčele, onda moramo utvrditi razlog takvog stanja. Iskusnom pčelaru bit će dovoljan tek pogled u košnicu dok će manje iskusan pčelar morati iz košnice izvući i poneki okvir radi donošenja pravilnog zaključka i sanacije takvog stanja pčelinje zajednice – trenutačne ili odgođene. Trenutačno rješavamo, nedostatak hrane, grabež i bolesne zajednice i uginule zajednice.
Košnica nikada ne otvarajmo a da nismo dobro pripremljeni za potreban zahvat, ili za stanje koje predviđamo! Košnicu ne otvaramo da bismo tek nad otvorenom košnicom postavili pitanje – a što sada? Zajednice će se bolje razvijati ako ih manje pregledavamo! Ne otvarajmo košnice po hladnom i vjetrovitom vremenu! Maticu rijetko kada tražimo. Ako uočimo jaja i pravilno leglo onda je i matica uredu.
Glavninu košnica još nismo otvarali, otvarali smo tek poneke upitne. Krajem ožujka, kada se vrijeme ustali izvršit ćemo kratki proljetni pregled pčelinjih zajednica. Bit će to prvi pregled uvidom u unutrašnjost zajednice. Za brzinu rada i potrebne zahvate, od izuzetne koristi bit će podaci prikupljeni osluškivanjem zajednice u siječnju, promatranje poletaljke pri pročisnom izletu u veljači i prikupljene procjenom stanja pčelinje zajednice po izletnim znacima početkom ožujka. Dakle, ranije zabilježene ocjene sada će itekako ubrzati rad. Već naziv pregleda, kratki pregled, ukazuje da košnicu otvaramo vremenski kratkotrajno, a prostorno tek djelomično. Procjenjujemo broj ulica zauzetih pčelama, količinu legla i hrane. Izvadimo tek poneki okvir, druge malo razmaknemo i zabilježimo tražene podatke. Naiđemo li na zajednicu koja je recimo uzimljena u dva nastavka, a sada zauzima tek 2/3 jednog nastavka onda je jedan nastavak suvišan i njega odstranimo. Isto tako slabiće (manje od 5 ulica pčela) pripojimo jakim zajednicama. Jednostavan i brz postupak je spajanje preko novinskog papira. Novinski papir položimo na jaku zajednicu, na njemu probušimo poneku rupici i položimo slabića. Kod AŽ košnica slabića možemo ostaviti, pa kasnije pojačati pčelama iz jakih zajednica kada ponestane prostora radi ograničenog volumena AŽ košnice. LR košnice ne izjednačavamo!
Zavisno o pašnim prilikama odlučujemo o podražajnom prihranjivanju. Za sve načine poticanja razvoja važno je da u košnici ima dovoljno meda i peluda te da nije hladno vrijeme. Dodaje se po 2 dl otopine šećera u vodi u omjeru 1 : 1 svakodnevno do pojave jačih paša. Za udaljene pčelinjake prihvatljivija je pogača. Korisno je, a jeftino, pčelarskom vilicom zagrepsti po poklopljenom medu na okviru do legla. Pčele nerado načinju poklopljeni med, pa smo ih ovom radnjom prisilili premještati med što stvara privid unosa u košnicu, a istovremeno matici oslobađamo prostor. Ako su pčele u području jake proljetne paše, podražajno prihranjivanje može se izostaviti.
Pčelinje zajednice kupljene potkraj ožujka imaju najvišu cijenu, ali će se isplatiti iste godine.
Travanj
Velika zalega i potrošnja hrane. Neprilike uvjetovane hirovitim travanjskim vremenom. Glavni proljetni zahvat: izmjena mjesta nastavaka, odluka o proširenju košnice. Prevješavanje okvira s medom i leglom u AŽ košnicama. Protu rojevne mjere . Dodavanje satne osnove i okvira građevnjaka. Izmjena saća. Spremanje roja. Brojnost zajednice i prinos meda
Potrošnja hrane naglo raste. Jake zajednice za kišnih dana potroše i do pola kilograma meda na dan iz zaliha. U prirodi se javlja jaka nektarna i peludna paša, ali znade i zasniježiti. Dosada smo sanirali samo sumnjive zajednice, te stekli uvid u stanje pčelinjaka pri kratkom pregledu. Uz nedostatne zalihe meda matica prestaje nesti jaja! Travanjsko vrijeme je često nestabilno što posebno šteti onim zajednicama koje podražajno stimuliramo na veću zalegu. Naime, podražajno prihranjivanje valja nastaviti do pred glavnu pašu, jer u protivnom samo ćemo potaknuti rojevni nagon.
Uz prevješavanje okvira u AŽ košnicama i zamjenu mjesta nastavaka u LR košnicama, istovremeno obavljamo glavni proljetni pregled. Nakon tog pregleda znat ćemo sasvim pouzdano čime raspolažemo i čemu se možemo nadati u prvoj paši. Postupkom prevješavanja prebacujemo prvo krajnje okvire s medom iz plodišta u medište, a na njihovo mjesto dolaze okviri s djevičanskim saćem i satnom osnovom kako bi zaposlili mlade pčele i matici povećali prostor za zalegu. Ubrzo počinjemo prevješavati i okvire s poklopljenim leglom i to tako da ne narušimo jedinstvenu cjelinu legla. Leglo iznad legla tako da čini toplinski stup.
Zamjenom nastavaka ili rotacijom, postavljamo nastavak s medom i glavninom pčela na podnicu. Tako smo maticu prisilili da brže krene u prazan prostor, jer ju na to stimulira topliji zrak koji je u gornjem nastavku. Zajednicama koje su zimovale u jednom nastavku nastavljamo drugi nastavak. Ako za drugi nastavak raspolažemo samo okvirima sa satnom osnovom onda u sredinu drugog nastavka moramo povući dva okvira sa zatvorenim leglom iz prvog nastavka. Odluka o proširenju košnice nije laka, traži dosta prakse. To je najvažniji potez glavnog proljetnog pregleda. Manje iskusni pčelari neka to radije učine koji dan ranije nego kasnije od optimalnog trenutka. Potpunim otvaranjem medišta te izmjenom i dodavanjem nastvaka naglo se povećava prostor košnice odnosno gubi toplina. Zakasnimo li, potaknut ćemo rojevni nagon. Uranimo li, usporili smo razvoj. Tražimo kompromis između potrebe za što jačom zajednicom i sprječavanjem rojenja. Cilj je imati jaku zajednicu u pravi trenutak! Zabilježimo i ocjene: ULH (ulice, leglo, hrana).
Na razvojnim pašama zajednice se mogu toliko razviti da se izroje prije glavne paše, pa ostajemo bez meda, često i bez rojeva, a nastupi li loše vrijeme još ćemo morati i prihranjivati pčele. Da se to ne desi ili da bude u manjoj mjeri, poduzimamo protu rojevne mjere. Rojenje je posebno stanje pčelinje zajednice do kojeg dolazi postepeno i posljedica je suviška energije radi: pomanjkanja prostora potrebe za izlučivanje voska, nerada mladih pčela i održavanja vrste. Prema tim uzrocima temelje se i protu rojevne mjere. Način na koji ih provodimo različit je za AŽ košnice i LR košnice, što proizlazi iz nepromjenjivosti odnosno promjenjivosti prostora košnice.
Na pčelinjaku nikada nisu sve košnice jednake. Kod AŽ košnica prejakim košnicama oduzimamo zatvoreno leglo i mlade pčele te stavljamo u slabije košnice. Taj zahvat radimo kada je glavnina skupljačica na paši . Pčele lagano nadimimo i stavljamo okvire direktno iz jedne košnice u drugu. Pritom pazimo da ne prenesemo maticu, dakle u ovom slučaju tražimo maticu ili pregledom okvira ustanovimo da se na okviru ne nalazi. U slabića ili pomoćnu zajednicu stavljamo dva do tri okvira sa zatvorenim leglom, a izvadimo prazne okvire ili okvire s jajima i otvorenim leglom. Jača zajednica dobila je dodatni posao oko uzgoja legla, a slabija će ojačati. Prethodno, prema procjeni, slabiću možemo vratiti njegove pčele ometanjem pčela s okvira. Kod LR košnica to ne radimo već proširujemo prostor dodavanjem nastavaka stvarajući vrlo snažne zajednice.
Okvir građevnjak ima višestruku namjenu: zapošljavanje mladih pčela, indikator rojevnog nagona, klopka za varoe, i za proizvodnju visokokvalitetnog voska. Grade li pčele trutovsko saće rojevni nagon se budi, a grade li kapice matičnjaka rojevni nagon se pojavio. Grade li slabo ili nikako unatoč dobroj paši znak je da su matičnjaci u košnici, a roj uskoro na grani.
Izmjena saća najbolja je mjera za: suzbijanje rojevnog nagona, uklanjanje uzročnika mnogih bolesti, doprinos kvaliteti pčela i meda, te povećanje proizvodnje voska.
Prirodni roj posjeduje izuzetnu radnu energiju. Jak travanjski roj do glavne paše izgradit će plodište i medište te može za povoljnih vremenskih prilika dati u glavnoj paši vrcanje jednako proizvodnim zajednicama. Nakon što je roj smješten u košnicu, uz satnu osnovu dodaje se okvir s medom, a slabijim rojevima dodaje se i okvir legla.
Važno je znati da 1.000 pčela iz jakih zajednica proizvedu nekoliko puta više meda od 1.000 pčela iz slabih zajednica. Naime, u jakim zajednicama mlade pčele razmjerno su manje zaposlene uzgojem legla, pa se ranije uključuju u skupljanje nektara!
Svibanj
Izuzetan brojčani porast mladih pčela i potreba za zadovoljenje njihovih nagona. Zajednica juri prema vrhuncu razvoja. Priprema košnica za glavnu pašu. Upravljanje prostorom košnice. Ograničavanje razvoja legla ograničenjem matice. Sprečavanje rojenja. Prvo vrcanje. Selidba pčela. Potrebna površina saća za smještaj nektara. Uzgoj matica za vlastite potrebe. Najljepši mjesec na pčelinjaku.
Zajednica juri k vrhuncu razvoja, matica snese na dan i preko 2.000 jaja, košnica je puna mladih pčela koje moraju zadovoljiti svoje nagone: hraniti leglo, izlučivati vosak i održati vrstu. Zajednice moraju zaposjedati dva nastavka. Glavne paše u svibnju su paše na: livadama, bagremu, kadulji i amorfi.
U pripremi zajednica za glavnu pašu postoji samo jedan cilj, a to je: što više pčela uz izbjegnuto rojenje te ograničenje matice u nesenju neposredno pred glavnu pašu. To postižemo pravilnim upravljanjem prostorom košnice zavisno o tome radi li se o jednoj ili više glavnih paša.
U AŽ košnicama marljivo prevješavamo okvire sa zatvorenim leglom u medište, a na njihovo mjesto dodajemo okvire sa izgrađenim „djevičanskim saćem“ i satnom osnovom. Okvire sa satnom osnovom dodajemo i u medište radi zaposlenja mladih pčela koje se i tamo nalaze. U AŽ košnicama nakon što smo zajednice izjednačili više nemamo mogućnost manipulacije prostorom, pa valja okvire napunjene medom zamijeniti praznima iz pričuve ili izvrcati. Možemo formirati i pomoćne zajednice.
U LR košnicama po potrebi zamjenjujemo (rotiramo) nastavke, a najjačim zajednicama umećemo treći nastavak između prvog i drugog nastavka u cilju razbijanja cjeline plodišta (suprotno od postupaka u travnju!) kao proturojevnu mjeru.
Sada na pčelinjacima imamo izjednačene zajednice u AŽ košnicama, a LR košnice su u dva i tri nastavka. Do sada smo zajednice razvijali, a sada, desetak dana pred glavnu pašu valja zakočiti razvoj legla. Pred glavnu pašu zajednicu valja osloboditi njegovanja legla! To znači nakon što je matica slobodno nesla jaja po cijelom prostoru košnice sada nastupa razdoblje kad valja upravljati prostorom košnice i maticom, istovremeno u cilju smanjenja legla te sprečavanja rojenja. Nimalo lagan zadatak, još k tome zavisan o vremenskim i pašnim prilikama a to je izvan naše moći. Prema pašnom području i uvjetima pčelarenja, pčelaru je na raspolaganju nekoliko temeljnih tehnika:
- klasična tehnika s matičnom rešetkom,
- uklanjanje matice uz dodavanje zrelog matičnjaka,
- uporaba pregradnih ploča kao skretnica za skupljačice (Belčićev način, Snelgrova ploča) kojima se usmjerava pčela skupljačica iz gornjeg plodišta u donji dio košnice (medište),
- Venerov način rada „visokim okvirom“ (nastavak, matična rešetka i polunastavak pun meda u funkciji mednog vijenca).
Iz ovih temeljnih tehnika pčelar bira onu koja najviše odgovara njegovom načinu pčelarenja, ponekada kombinira više tehnika, a često ih modificira stvarajući vlastitu tehniku pčelarenja. Naime, kao što je poznato rad oko pčela ne može se svesti na pravila koja vrijede za sve krajeve i situacije.
Kod AŽ košnica matična rešetka je stalno u košnici, a kod LR košnica prema potrebi. Na kratkotrajnim i vrlo jakim pašama te u povoljnim vremenskim prilikama matična rešetka nije nužna, jer pčele naglim punjenjem okvira u gornjem dijelu košnica potiskuju maticu sve niže. Međutim, ako paša nije obilna, ako je prekidana kišnim i vjetrovitim danima onda je matična rešetka neophodna.
U LR košnice matičnu rešetku umećemo između prvog i drugog nastavka, pritom ne tražimo maticu već za sedam dana pogledamo ima li u drugom nastavku otvorenog legla i tada taj nastavak zamijenimo s prvim nastavkom kako bi matica bila u prvom nastavku. Najjače zajednice a to su one u tri nastavka zahtijevaju dosta rada, jer valja pronaći okvir s maticom te ga staviti u prvi nastavak do stjenke košnice, a uz njega dodati prazan okvir i okvire sa satnom osnovom. Zatim na prvi nastavak stavimo matičnu rešetku te nastavak s uglavnom otvorenim leglom, a u treći nastavak smještamo okvire s pretežito poklopljenim leglom i medom. Važno je napomenuti da nakon sedam dana valja pogledati situaciju u trećem nastavku, jer pčele na toj udaljenosti ponekada ne osjećaju maticu te izvuku prisilne matičnjake koje valja uništiti. Matica ima dovoljno prostora za nesenje jaja, a uz to u početku je zakočena u maksimalnom polaganju jaja radi izgradnje saća. No, to je i bio cilj: zakočiti razvoj zajednice kako bi pčele bile što manje zaokupljene njegom legla, unosom vode i peluda. U drugom nastavku pčele dovršavaju uzgoj otvorenog legla, a u trećem nastavku izlaskom legla otvara se prostor za smještaj nektara.
U situacijama gdje je samo jedna glavna paša (recimo paša kadulje na otocima) korisno je odstraniti matice i napraviti nukleuse, a u zajednice dodati zatvorene matičnjake prethodno planski uzgojene. Pčelinja zajednica bit će oslobođena uzgoja legla, a iz matičnjaka tijekom paše uzgojit će se nova matica („dijamantno pravilo“).
Pred glavnu pašu izvrcat ćemo med od prethodnih manjih paša kako bismo postigli što izražajniji med glavne paše, oslobodili prostor košnice za maksimalni unos nektara, te lakše selili košnice.
Za smještaj 1 kg nektara pčelama treba 1 AŽ ili 1 LR okvir. Kroz 5 do 6 dana pčele iz nektara proizvedu med. Dakle pčelama treba prostor za: deponiranje upravo unesenog nektara, preradu nektara u med i skladištenje gotovog proizvoda. Pri rekordnim unosima od 8 kg nektara na dan, za dva dana medište AŽ košnice ili LR nastavak je popunjen nektarom, pa nemamo li saća u pričuvi pčelama za unos nektara ostaje samo onaj prostor koji oslobode tijekom prerade nektara u med. Površina za smještaj nektara je tri puta veća od površine za smještaj meda!
Ako pčele ipak izvuku matičnjake prihvatimo to kao njihovu pobjedu uvjetovanu nagonom za održanje vrste. Takvu zajednicu valja sanirati, a na raspolaganju su brojni manje ili više uspješni postupci. Pritom valja naglasiti kako rušenjem matičnjaka nećemo postići uspjeh, jer pčele već istoga dana izvlače nove matičnjake! Maticu s dijelom legla potrebno je odstraniti iz zajednice te formirati pomoćnu zajednicu ili nukleus. Istovremeno možemo formirati još jedan do dva nukleusa dodavanjem zatvorenog matičnjaka. Staroj, tako razrojenoj zajednici, većim dijelom oslobođenoj od pčela s izraženim rojevnim nagonom možemo ostaviti dva zatvorena matičnjaka radi uzgoja nove matice, ili joj dodati nukleus s novom maticom i pčelama. U slučaju dodavanja nove matice i nukleusa pčelinja zajednica ostat će u skupini proizvodnih zajednica.
Iz najljepših rojevnih matičnjaka mogu se dobiti itekako kvalitetne matice. Iskoristite ih! Zahvaljujući izumu Karla Jentera, pčelari cijelog svijeta dobili su jednostavnu napravu za vlastitu proizvodnju matica. Naprava omogućuje presađivanje dna radiličke stanice, zajedno s plivajućom ličinkom u matičnoj mliječi, izravno u dno osnove matičnjaka bez opasnosti da presađivanjem oštetimo ličinku. Uz to, sve su ličinke praktički jednako stare, pa je olakšan daljnji rad.
Svibanj je svakako najljepši mjesec na pčelinjaku i valja koji puta učiniti stanku u radu, sjesti pokraj pčelinjaka i komunicirati s pčelama. Što bolje naučimo komunicirati to ćemo lakše pčelariti. Pčele nam najviše „govore“ upravo u svibnju.
Lipanj
Smirivanje razvoja zajednice. Glavno vrcanje meda. Grabež. Puštanje matice na veće površine saća. Paše lipe i pitomog kestena. Stavljanje hvatača peluda. Formiranje umjetnih rojeva. Kontrola invadiranosti varoom. Pojačavanje prozračivanja košnice.
Pčelinja zajednica je postigla vrhunac razvoja i sada slijedi polagano smanjenje brojčanog stanja. Taj pad pčelinje zajednice je sporiji nego njen nagli porast u doba proljetnog razvoja, pa se zato kasnije uočava. Pčelarima predstoji glavno vrcanje meda kao cilj uloženog rada, ali i radi rasterećenja prostora košnice za slijedeće paše te oslobađanje prostora matici za polaganje jaja.
Vrcanje meda je naporan posao i zato priprema mora biti vrlo dobra kako vrcanje ne bi postalo mučenje pčela, pčelara i pomagača. Prva faza u vrcanju meda je oslobađanje okvira od pčela. Postoje različite tehnike koje biramo prema vlastitim mogućnostima i sklonostima. Oslobađanje okvira od pčela postiže se mehaničkim postupcima (ručni i strojni), kemijskim postupcima i fizičkim odvajanjem medišta pomoću bježalica. Izbor tehnike ovisi o tipu košnice te načinu upravljanja prostorom košnice pozicijom matične rešetke, odnosno matice. Razumljivo je da se vrca zreli med, to znači poklopljen med ili med pred poklapanjem u slučaju kada iz okvira okrenutog prema zemlji uz nagli trzaj ne ispadaju kapljice nektara. Kada god je to moguće nastojimo vrcati dok paša nije potpuno stala, jer je tada rad daleko lakši i brži.
AŽ košnice. Istim redoslijedom kako smo okvire slagali na kozlić tako ih uzimamo i čvrsto držeći iznad kante s lijevkom učinimo nagli trzaj kako bi glavnina pčela popadala u kantu a ostalo ometemo četkom. Stare pčele pritom se uglavnom dižu i odlijeću, a u kanti ostaju mlade pčele. Nakon toga postavlja se sipaonik u košnicu te se pčele iz kante istresu u sipaonik i četkom pometu u košnicu. Vješti pčelari ubacuju pčele izravno iz kante u medište, tako da usmjere kantu u otvor medišta a zatim naglim trzajem naprijed i povratnim natrag izbace sve pčele u medište. U međuvremenu pomoćnik odnosi okvire oslobođene od pčela na vrcanje, a donosi prazne izvrcane okvire koji se odmah postavljaju u medište te se pristupa obradi slijedeće košnice. Međutim, ako paše nema onda se okviri vraćaju predvečer kako ne bi izazvali grabež!
Rad možemo ubrzati uporabom kemijska sredstva: propionska ili benzaldehidna kiselina. Komad tkanine pričvrstimo na medišna vratašca ili za to posebno pripremljen drveni okvir, te ga poprskamo kiselinom. Još djelotvornije je zalijepiti tkaninu na limenu ploče koju presavijemo u obliku slova „L“, zatim poprskamo kiselinom i dužim krakom uguramo između stropa košnice i okvira. U tom slučaju pare djeluju odozgo i bočno. Pod djelovanjem isparavanja benzaldehidne kiseline pčele se povlače u plodište i kroz medišno leto na čelo košnice. Tako oslobađamo okvire od pčela, no ne u potpunosti.
LR košnice. U pravilu koristimo bježalice i kemijska sredstva. Bježalice postavljamo između gornjeg medišnog nastavka i donjeg nastavka te ih ostavljamo u košnici dvadesetak sati. Kroz to vrijeme pčele će se iz gornjeg nastavka povući u donji nastavak kako bi bolje osjećale maticu. Što su nastavci puniji medom to se brže oslobađaju od pčela i to manje pčela zaostane na okvirima. Važno je naglasiti da niti jedan okvir u nastavku ne smije imati leglo! Slijedeći dan poskidamo nastavke.
Ako na okvirima ipak zaostane ponešto pčela, pčele u prostoriji za vrcanje ometamo u jedan nastavak koji na kraju vrcanja postavimo na najslabiju zajednicu.
Odlučimo li se za rad s benzaldehidnom kiselinom onda valja pripremiti nekoliko poklopaca košnice na koje s nutarnje strane razapnemo tkaninu poprskanu kiselinom. Tkaninu položimo na nastavak gdje ostaje oko pet minuta (zavisno o temperaturi), a za to vrijeme pčele se povlače u donji nastavak. Pritom u gornjem nastavku ne smije biti legla, jer ga pčele neće u napustiti.
U prostoriji za vrcanje prije svega treba vladati red i raspored rada. U vrcaljku stavljamo okvire tako da su suprotni okviri podjednake mase radi podjednakog opterećenja i sprječavanja „plesanja“ okvira.
Pri vrcanju u bespašno doba lako izbija grabež. Da do toga ne dođe valja se držati mjera opreza. Sve rupe, pukotine i otvore na košnicama treba sanirati prije vrcanja. To su mjesta koja gdje najčešće započne navala tuđica, jer te pozicije stražarice slabije štite ne očekujući napad. Ne smiju se ostavljati komadići otpalog saća s medom do čega dolazi pri radu, nezaštićene izvrcane okvire ili općenito sve što privlači tuđicu. Prije početka vrcanja leta valja suziti.Na pojavu grabeža valja reagirati što ranije, tada se lagano sprječava. Dovoljno je na leto napadnute košnice nabaciti vlažan svežanj trave. U jačim napadima korisno je poletaljku namazati benzaldehidnom kiselinom, a na čelo košnice privremeno pričvrstiti novinski papir radi dezorijentacije napadačica. Grabež je saveznik širenja pčelinjih bolesti.
Pčelinje zajednice valja pripremiti za daljnje paše poput amorfe, lipe, pitomog kestena, livade... Matice valja deblokirati od meda koji im smanjuje prostor saća za nošenje jaja. Ako je do slijedeće paše nakon vrcanja bagrema deset i više dana, matičnu rešetku privremeno odstranjujemo kako bi matici povećali prostor za nesenje jaja, dotada ograničen leglom i vijencima meda. Ako se paša odmah nastavlja onda prebacimo samo krajnje okvire s medom i peludom iz plodišnog nastavka u medišni nastavak, pritom pazeći da ne prebacimo maticu, a matična rešetka ostaje. U pčelinjoj zajednici u svako doba tijekom sezone, čak i pri vrcanju, u košnici mora biti najmanje 5 kg meda. To se ne vrca, zajednica ne smije ostati bez zaliha hrane!
Bogate peludne paše u narednom razdoblju prilika su za prikupljanje peluda pomoću skidača peluda koje sada valja postaviti na košnice i zatim svakodnevno prazniti da ne dođe do narušavanja kvalitete.
U lipnju možemo jednostavno i lagano formirati nove zajednice, osobito ako smo pristupili planskom uzgoju matičnjaka potkraj svibnja ili početkom lipnja. Naime trinaestog ili četrnaestog dana od početka uzgoja matičnjaka formiramo nove zajednice u koje ćemo dodati matičnjak. Nukleuse formiramo od jednog okvira peludi, jednog okvira meda i tri okvira poklopljenog legla. Leglo zajedno s pčelama uzimamo iz dvije do tri proizvodne pčelinje zajednice (ne sve iz jedne). U nukleus ometemo i nešto mladih pčela. U hranilicu ulijemo malo vode ili vodu poprskamo po saću. Slijedeći dan, kada se nukleus smiri, dodajemo matičnjak. Nukleus ne otvaramo slijedeća dva tjedna.
U lipnju valja procijeniti brojnost varoa u pčelinjoj zajednici. Varoe se ne mogu iskorijeniti iz pčelinje zajednice, ali se mogu držati pod nadzorom. Varoe su pod nadzorom ako im ukupan broj ne prelazi 5 % od trenutnog broja pčela u pčelinjoj zajednici. Prirodan pad varoa veći od tri varoe na dan zahtjeva tretiranje odmah nakon vrcanja meda.
Lipanjske ljetne temperature otežavaju pčelama prozračivanje košnice, pa im moramo pomoći. Kod AŽ košnica možemo odškrinuti vrata, a kod LR košnica na zadnji nastavak položiti preokrenuti poklopac s otvorenim letom.
Srpanj
Nastavak vrcanja meda. Deblokada plodišta od peludi i meda. Pojilo za pčele. Skladištenje saća i dezinfekcija (nozemoza). Zamjena matica. Prvo tretiranje protiv varooze. Pojačano skupljanje propolisa.
|
Zagreb, Našička 16
